VIZIJA I VELIKI POTHVATI
Teorija pored ostalog artikulira opća načela funkcioniranja određenih pojava koja u jednom trenutku prerastu u paradigmu. To se odnosi i na teoriju menadžmenta koja nastoji formulirati opće modele funkcioniranja poslovnih organizacija, njenih članova i ostalih sastavnica poslovne organizacije te njenog okruženja. Tako je primjerice nastala paradigma industrijskog društva koja je oblikovala i principe djelovanja poslovodstva i zaposlenika u kontekstu masovne industrije pri čemu se posebna pozornost posvećivala tehnologiji i njenom utjecaju ne samo na organizaciju već i društvo u cjelini.
Međutim teorije u društvenim znanostima nemaju karakteristiku apsolutnog determinizma. To se odnosi i na teoriju menadžmenta pa zbog toga njena načela ne vrijede u svim slučajevima odnosno uvijek postoje iznimke. Nasuprot tome primjerice u teoriji gravitacije svaki bačeni kamen mora pasti na zemlju i tu ne postoje nikakve iznimke. Znatnim djelom relativizam društvenih teorija proizlazi iz činjenice da je čovjek ne samo racionalno već i dobrim djelom iracionalno biće.
Poznavanje teorije znatno olakšava djelovanje praktičara a u gospodarstvu to konkretno znači kako educirani menadžeri u pravilu postižu znatno bolje poslovne rezultate od nestručnih rukovoditelja. Čak što više educirani odnosno kompetentni menadžeri u razvijenim zemljama stvaraju potpuno nove modele rukovođenja koji još u teoriji ni ne postoje.
Steve Jobs suosnivač tehnološkog diva Applea jedan je od menadžera preciznije rečeno poslovnih vođa koji je stvorio specifičan i originalni stil vođenja koji se ne podudara s teorijskim postavkama. Pri stvaranju Applea ali i Pixara vodio se prvenstveno svojom vizijom koja je karakteristična za sve vođe te ju je uspješno integrirao u korporativnu kulturu i strategiju.
„Raspolaže apsolutnom sposobnošću da vas uvjeri u to što govori“, rekao je jedan od suradnika Stevea Jobsa. Iznimna moć uvjeravanja koja je zajednička svim velikim vođama u teoriji se naziva karizma te još nije utvrđeno njeno izvorište koje očevidno generira silnu energiju uvjeravanja. „Zna obmanuti i sebe“, rekao je Bill Atkinson opisujući Stevea Jobsa. „Zato je mogao navesti ljude da povjeruju u njegovu viziju, jer ju je on i sam prigrlio i upio u sebe.“
Jobs je pred svoje suradnike bolje reći razvojne inženjere stavljao nerealno ambiciozne ciljeve. Ta njegova praksa nazvana polje iskrivljene stvarnosti omogućila je Jobsu da nadahne svoj razvojni tim u tolikoj mjeri da ostvare promjenu smjera razvoja informatičke industrije s oskudnim organizacijskim resursima u odnosu na IBM ili Xerox. „Radili ste nemoguće stvari jer niste shvaćali da su nemoguće“, komentirali su kasnije Jobsovi suradnici.
U teoriji menađžmenta odnosno teoriji vodstva nalaže se formuliranje ambicioznih ali ostvarljivih ciljeva za čiju se realizaciju utvrđuju realni vremenski rokovi. Ta teorijska načela grubo je kršio Steve Jobs namećući svoja pravila koja su se pokazala iznimno učinkovitim. To njegovo nametanje nemogućih ciljeva koji su se morali ostvarivati u nerealno kratkim rokovima stvaralo je iznimnu napetost i užurbanost koje mnogi inženjeri nisu uspijevali izdržati pa su napuštali tvrtku. Na taj način ostajali su samo najkreativniji i najizdržljiviji što je s vremenom stvorilo iznimno kreativan tim sposoban za stvaranje informatičke revolucije.
Jasno teorijska načela upravljanja ljudskim potencijalima ne zagovaraju takvu praksu odabira ljudi odnosno zaposlenika koja se u Appleu može nazvati testom izdržljivosti u postizanju nadprosječnih rezultata. Ujedno teorija ne preporuča pretjeranu kaotičnost i užurbanost u radnoj sredini koju je gotovo nemoguće nadzirati i kontrolirati.
Zbog toga je logično što je Jobsov menadžerski stil imao dvostruku efekt. Naime, on je znao zaposlenike demoralizirati ali i neobično nadahnuti. U Appleove je zaposlenike usadio trajnu strast prema stvaranju radikalno novih i značajnih proizvoda i vjeru u to da mogu postići ono što im se činilo nemogućim. Poslovna kultura Applea je elitistička jer su zaposlenici svjesni da rade u visoko tehnološkoj tvrtki koja stvara informatičku bolje reći tehnološku povijest. Nasuprot tome elitističku svijest gotovo je nemoguće izgraditi u tvornici za proizvodnju željezničkih betonskih pragova.
Jobsova vizija da Mac pretvori u digitalno čvorište nadahnula je neke od najistaknutijih inovacija računalnog doba. U sklopu te strategije Apple je razvio softver za montažu videa (iMovie), organiziranje fotografija (iPhoto) i reprodukciju glazbe i videa (iTunes, iPod). Vjerujemo da Mac može postati digitalno čvorište novoga životnoga stila i značajno obogatiti mogućnosti drugih digitalnih aparata, predvidio je Jobs.
Vizije su često okidač ne samo za prijelomne inovacije već i velike društvene pothvate o čemu svjedoči let na Mjesec. Premda se spuštanje na Mjesec smatra trijumfom inovacija i ekipnog rada, spuštanje možda nikad ne bi uspjelo – svakako ne do kraja 60-ih godina – da nije bilo posebne vizije osam godina prije, piše Carmine Gallo u knjizi „Steve Jobs tajne njegovih inovacija“. Naime, 25. svibnja 1961. godine na zajedničkoj sjednici Kongresa predsjednik John F. Kennedy izložio je tu viziju samouvjereno i drsko. „Vjerujem da ova nacija treba pred sebe postaviti cilj, prije završetka ovog desetljeća, spuštanje čovjeka na Mjesec i njegov siguran povratak na zemlju. Nijedan svemirski projekt u tom razdoblju neće imati veći utjecaj na čovječanstvo“.
U tom trenutku tek su rijetki točno znali na koji bi se način put na Mjesec mogao ostvariti i može li se to uopće učiniti. Trebalo je riješiti na tisuće i tisuće problema a brojne od njih na inovativan način i uz pomoć timskog rada. Rakete nisu bile projektirane ni izrađene, računala nisu mogla odgovoriti na brojne zahtjeve i nitko nije znao na koji način astronaute održati na životu.
Kennedyjeva velika vizija nije bila bogata pojedinostima, ali je bila dovoljno hrabra da je sama pokrenula svoju realizaciju. Desetci tisuća muškaraca i žena različitih stručnih profila koji su čuli taj poziv prijavili su se sudjelovati u ostvarenju uzbudljivog i očaravajućeg cilja koji će njihovim životima podariti svrhu te mogućnost samopotvrđivanja pri čemu će ostaviti neizbrisiv trag u ljudskoj povijesti.
Velike odnosno izazovne vizije mogu biti iznimno motivirajuće ali u slučaju kada ih ne provode istinske vođe i motivirajući ljudi dolazi do loših i katastrofalnih rezultata odnosno posljedica. Puko imitiranje velikih i istinskih vođa nije dovoljno ako takva nastojanja ne prati velika moć uvjeravanja te izuzetna komunikacijska umijeća. Za najveći broj menadžera ipak je najkorisnije odnosno najbolje da slijede klasična menadžerska načela te izbjegnu zamku kršenja propisanih pravila nametanjem svojih metoda rada.
TIM EDUKATOR
Referenca – Carmine Gallo „Steve Jobs tajne njegovih inovacija“, Školska knjiga, Zagreb, 2011.