NEWSLETTER ARHIVA

Živimo u vremenu kada tehnologija učestalo odnosno u sve kraćim vremenskim razmacima radikalno redizajnira poslovanje i svakodnevni život. Pametna tehnologija koja se temelji ne samo na strelovitoj obradi informacija već sve više i umjetnoj inteligenciji postaje nužna sastavnica društvenog i ekonomskog prosperiteta. Internet je omogućio izuzetno laku dostupnost informacija ali to ne uključuje stjecanje kontekstualnih znanja te iskustva. Mnogi nisu toga svjesni što dovodi do brojnih pogrešaka i poteškoća.

Tehnološka razvijenost i disperziranost izravno utječe na poduzetničku praksu. Znatan broj poduzetničkih pothvata vezan je uz segment visokih tehnologija, obradu informacija, multimediju ili pružanje tehnološko sofisticiranih usluga. Znanost i tehnologija omogućili su pokretanje mnoštva poduzetničkih pothvata koji su u kratkom vremenu postali konkurentni velikim i afirmiranim poslovnim organizacijama premda su pri tome bile male tvrtke. Suvremena informatička tehnologija omogućuje personalizaciju ponude što pruža brojne poduzetničke mogućnosti. Tehnološki razvoj revolucionirao je primjerice glazbenu i filmsku industriju te područje izdavaštva što je stvorilo poduzetničke prilike za brojne poduzetne pojedince. Novi tehnološki alati omogućili su nove oblike obrazovanja i poslovnog konzaltinga što su mnogi pretočili u vrlo uspješne poslove. Brojni poduzetnici izgradili su uspješne tvrtke pružajući usluge web oglašavanja i e-marketinga. Umrežavanje i virtualna partnerstva postali su ključna sastavnica realizacije održive konkurentnosti što garantira poduzetničku odnosno poslovnu uspješnost.

U ekonomiji znanja poduzetnici i menadžeri moraju se koncentrirati na temeljne procese koji su bitni za stvaranje vrijednosti. Temeljne procese treba permanentno inovirati odnosno poboljšavati pri čemu je nužna fokusiranost na generiranje novih znanja, inovativnost i učenje. Pri tome valja dizajnirati primjerenu organizacijsku arhitekturu koja omogućava nesmetano funkcioniranje svih poslovnih procesa te učinkovito reagiranje na tržišne izazove. Inoviranje procesa, artikuliranje novih strukturalnih formi, plasiranje novih proizvoda i usluga te otkrivanje odnosno osvajanje novih tržišta može se realizirati samo uz poduzetnički angažman. Zbog toga je poduzetništvo čija je jedna od sastavnica kreativnost neophodni oblik angažmana u ekonomiji znanja koju pored ostalog karakterizira suradnja, dinamičnost i fleksibilnost. Danas je razvoj poduzetničke prakse postala jedna od zadaća menadžera ne samo unutar malih i srednjih tvrtki već i velikih poslovnih sustava. Poduzetnička ali i menadžerska praksa u ekonomiji znanja nije rutinske praksa. Uz pomoć sustavnog/holističkog pristupa treba analizirati organizacijsko okruženje kao i unutarnje organizacijske procese pomoću kojih se artikulira platforma za strateško ali i taktičko bolje reći svakodnevno djelovanje .

Nužno je uspostaviti transparentnost svih organizacijskih procesa te regrutirati talentirane bolje reći kreativne pojedince. Fokusiranost na temeljne procese omogućava maksimalno učinkovitu koncentraciju svih neophodnih resursa a prije svega ljudskog kapitala. Poduzetnici u ekonomiji znanja moraju posebnu pozornost posvetiti angažiranju kreativnih i kompetentnih pojedinaca te im ujedno osigurati nesmetani razvoj. Ujedno je potrebno uspostaviti sofisticirani mehanizam motivacije koji će ih poticati na maksimalnu predanost u izvršavanju radnih zadaća. To podrazumijeva artikulaciju specifične organizacijske kulture koja će poticati identifikaciju kreativaca i ostalih zaposlenika s tvrtkom u kojoj rade.

Umrežavanje, neformalnost, otvoreni komunikacijski kanali i mogućnost učenja samo su neke karakteristike koje mora osigurati poduzetnik ukoliko želi poslovni razvoj. Poduzetništvo u ekonomiji znanja često uključuje suočavanje sa složenim izazovima. Ad hoc projektni timovi potvrdili su se kao jedan od učinkovitih instrumenata za rješavanje kompleksnih radnih zadaća. Timski rad u ekonomiji znanja odvija se uz suradnju različitih eksperata što omogućuje prožimanje različitih znanstvenih disciplina. To je u pravilu preduvjet za stvaranje radikalnih inovacija. U ekonomiji znanja učestalo se plasiraju epohalni novi proizvodi koji stvaraju posve nova tržišta kao što su primjerice osobna računala, pametni telefoni, novi/pametni materijali ili digitalni fotoaparati.

Suvremene tehnologije u znatnoj mjeri olakšavaju timski angažman pa stoga poduzetnici planski uspostavljaju interne blogove, „wikije“ i druge alate sa ciljem što snažnijeg poticanja suradnje unutar poduzeća. Društveno umrežavanje u ekonomiji znanja omogućava i znatno lakšu komunikaciju kreativaca i eksperata te poslovnih partnera koji na taj način razmjenjuju znanja odnosno dogovaraju poslove. Već sada brojni poslodavci talentirane pojedince traže i pronalaze na društvenim mrežama. S druge strane blogovi i društvene mreže omogućavaju i komunikaciju potrošača koji, pored ostalog, razmjenjuju iskustva o nekim proizvodima i uslugama koji su tek plasirani na tržište.

Sličan cilj imao je projekt Toyota Friend koji bi omogućavao vozačima dijeljenje novosti/informacija s drugim vozačima Toyotinih automobila u stvarnom vremenu kao i povezivanje s Toyotinim prodavačima. Na taj način bi se dodatno oplemenio sam proizvod odnosno stvarala dodana vrijednost te poboljšavala konkurentnost. Projekt je još u razvoju. Do 2050. u svim će se automobilima moći glasovnom aktivacijom povezati s mrežama prijatelja tijekom vožnje.

U ekonomiji znanja planski se i racionalno integriraju kreativnost, poduzetništvo i inovacije što rezultira stalnim promjenama. Pri tome su poduzetnici i menadžeri prisiljeni konstantno analizirati tržišno okruženje a prije svega izravne konkurente kako bi pravovremeno i učinkovito reagirali na nove izazove. Te napore olakšavaju društvene mreže odnosno komunikacijsko prožimanje koji omogućuju artikulaciju svojevrsne kolektivne inteligencije. Na taj način se znanje kao ključni organizacijski resurs može lakše generirati a baze podataka omogućavaju njihovu relativno laganu dostupnost. Jedan od današnjih temeljnih poslovodnih izazova je mjerenje, bolje reći kvantificiranje intelektualnog kapitala jer to znatno olakšava upravljanje znanjem i ljudskim potencijalima.

TIM EDUKATOR
Napomena: Za one koji žele znati više: knjiga – Marko Kolaković Poduzetništvo u ekonomiji znanja (SinergijA, Zagreb, 2006.)