METAFORE I EKONOMSKE ANALIZE
Živi organizmi imaju integritet odnosno karakter koji izravno ovisi o njihovoj sveukupnoj cjelini kao i okruženju odnosno eko sustavu. To su otvoreni sustavi koji generiraju energiju i informacije iz okoline bolje reći komuniciraju s vlastitim okruženjem kako bi osigurali egzistenciju odnosno razvoj. Već nekoliko desetaka godina ekonomski teoretičari poduzeća tretiraju kao žive organizme što je metafora koja omogućava bolje razumijevanje poslovnih organizacija u današnjim tržišnim uvjetima. Tretiranje poduzeća i poslovnih procesa u kontekstu ekološke cjeline ukazuje na pojavu nove paradigme nastale integracijom prirodnih, tehničkih i društvenih znanosti.
Podsjećamo kako je sve donedavno dominirala mehanička paradigma te analiziranje uz pomoć kvantitativnih metoda. Poduzeće se shvaćalo kao mehanički stroj u kojem su i ljudi bili samo lako izmjenjivi dijelovi. Analiza poslovnih organizacija svodila se isključivo na kvantitativni pristup a čitav gospodarski sustav smatrao se zatvorenom cjelinom koji se mogao u potpunosti razumjeti racionalnim tehnikama. Međutim ekonomske krize koje su se ciklički pojavljivale ukazivale su na činjenicu kako gospodarski sustav nije moguće shvatiti samo uz pomoć kvantitativnih i racionalnih metoda.
Postajalo je sve jasnije kako shvaćanje poduzeća i ekonomije u cjelini kao zatvorenih mehaničkih entiteta nije dostatno za razumijevanje suvremenih ekonomskih procesa koje karakterizira izrazita dinamičnost na koje mehanički principi upravljanja i mišljenja nisu u stanju odgovoriti. Treba napomenuti kako je statičnost tržišnih odnosa omogućavala rutinsko upravljanje i dugoročno precizno planiranje. Takvo tržišno okruženje moglo se u dobroj mjeri razumjeti mehaničkim načelima koja su regulirala masovnu proizvodnju i nadzor nad razmrvljenim radnim operacijama.
Ekonomski razvoj konstantno je jačao dinamičnost tržišnih procesa koji se nisu mogli ukalupiti u mehanički spoznajni modul. Istovremeno dinamičnost je spontano potencirala fleksibilnost i brzu prilagodbu a te procese generirale su prvenstveno inovacije. Inovacijski procesi se ubrzano transformiraju u ključnu poslovnu funkciju ne samo u segmentu visokih tehnologija već i u drugimproizvodnim granama. Stalno inoviranje omogućava razvoj što podrazumijeva stalno narušavanje stabilnosti poslovnog sustava. Kontinuirano destabiliziranje u krajnjoj liniji rezultira revolucionarnim razvojem što je najvidljivije u segmentu visokih tehnologija. U tom pogledu svjedoci smo primjerice naglog razvoja mobitela koji su već postali ne samo pametni telefoni nego i središnji tehnološki uređaj koji izaziva drastične društvene promjene.
Novi tržišni odnosi i procesi podsjećaju na žive organizme pa metafore vezane uz biologiju, ekologiju i život općenito znatno bolje opisuju suvremene ekonomske fenomene od mehaničkih usporedbi. Sociolozi su razvili teorijske modele koji organizaciju uspoređuju sa živim bićem koja ima razvojne faze od rođenja, odrastanja, zrelosti, starosti i na koncu smrti – bankrota. U ekonomskoj literaturi udomaćio se izraz eko sustav koji opisuje tržišne odnose relevantne za pojedino poduzeće unutar kojeg djeluje.
Pojmovi iz biologije i ekologije sve se više upotrebljavaju u ekonomskoj teoriji kako bi se što preciznije opisali pojedini procesi i fenomeni jer su otvorenost, prilagodba, fleksibilnost, dinamičnost, informacija i razvoj neke od karakteristika živog svijeta koje su danas snažno integrirane u ekonomsku realnost.Jedan od najznačajnijih procesa koji je svojevrsna platforma inovacijskim naporima je učenje koje nije specifično samo za čovjeka. Elementarne oblike učenja možemo uočiti kod svih živih organizama premda se za razliku od čovjeka taj proces kod drugih živih bića gotovo u potpunosti svodi na učenje iz iskustva odnosno najčešće na pogreškama. Čak i mutacije bakterija i virusa možemo na neki način tretirati kao neki oblik učenja koji omogućava njihovo preživljavanje.
Učenje je postalo izuzetno važan proces u suvremenoj ekonomiji pa su društveni odnosno ekonomski analitičari skovali metaforu organizacija koja uči. Ta metafora nedvosmisleno ukazuje na činjenicu kako je upravo učenje stožerna sastavnica suvremene organizacijske strukture a to se odnosi i na poslovnu organizaciju. Za razliku od mehaničkog modela u kojem su temeljni elementi poduzeća bili energija i strojevi u organskom bolje reći biološkom modelu bitan faktor je čovjek kao generator novih spoznaja te kao aktivan sudionik procesa učenja.
Organizacija koja uči iziskuje artikulaciju primjerene strukturalne arhitekture kako bi se učenje integriralo u sve organizacijske segmente. Napominjemo kako je metafora za klasičnu organizaciju bila piramida koja je jasno ukazivala na strogo ustrojenu hijerarhiju. Jedna od metafora današnjih prije svega poslovnih organizacija je mreža u kojoj vladaju kreativni kaos prvenstveno u području istraživanja i razvoja te princip samoregulacije. Učenje odnosno kompetencije omogućuju autonomno i fleksibilno djelovanje unutar multifunkcionalnih projektnih timova koji su okidač za procese samoregulacije i daljnje transformacije.
Na taj način poslovna organizacija stiče stvaralačke kapacitete koji joj omogućuju organski razvoj i prilagodbu. Pri tome poduzeća kao i živa bića promatraju i analiziraju okruženje prvenstveno se fokusirajući na izravnu konkurenciju, najnoviju tehnologiju i normativnu regulativu što su ekonomski teoretičari nazvali benchmarking. Kompetentna, motivirana i kreativna radna snaga sklona timskom radu te otvoreni komunikacijski kanali koje prati odgovarajuća financijska potpora omogućavaju organizacijski razvoj koji može znatno premašiti prosječno trajanje ljudskog života. Za takva poduzeća ekonomski teoretičari u pravilu koriste metaforu pametna organizacija.
Analiza vanjskih informacija je proces koji omogućava preživljavanje živih bića a tu ulogu ima i u pametnim organizacijama. Međutim pametne organizacije pri tome razvijaju i značajne kapacitete za generiranje novih spoznaja stvarajući potpuno novo životno okruženje. Već danas možemo ustvrditi kako živimo u izrazito tehnološkom okruženju koje nas u sve većoj mjeri odvaja od same prirode. Pri tome se križaju biologija i tehnologija koji sve više usavršavaju umjetnu inteligenciju koja će imati važan utjecaj na društveni i ekonomski život u skoroj budućnosti.
Virtualna stvarnost, roboti, nanotehnologija, biotehnologija, digitalni svijet i umjetna inteligencija samo su neki od fenomena koji će drastično promijeniti ekonomske zakonitosti i način svakodnevnog života u doglednoj budućnosti. Novi društveno ekonomski fenomeni rezultat su znanstvenog rada, sve većih tehničkih mogućnosti te na koncu same ljudske imaginacijea u potpunosti će redizajnirati ljudski okoliš. Stoga se već nalazimo u vremenu kada treba tragati za novim metaforama koje će prikladno opisati ekonomsku i društvenu zbilju u nastajanju. Drugim riječima svjedoci smo rađanja nove paradigme koju ćemo moći shvatiti samo novim kategorijalnim aparatom i novim metaforama.
TIM EDUKATOR
Referenca: Peter M. Senge „Peta disciplina“, Mozaik knjiga, Zagreb, 2001.
