INOVACIJSKI PROCESI U FARMACEUTSKOJ INDUSTRIJI
Farmaceutska industrija za razliku od većine ostalih segmenata visoke tehnologije ima dugu tradiciju. Prije više od stotinjak godina farmaceutska proizvodnja ispreplitala se s kemijskom industrijom a njen razvoj karakterizirale su inovacije i stalna tehnološka modernizacija. Tijekom vremena konkurencija je postajala sve žešća a izazovi sve zahtjevniji. Znanost je u farmaceutici nužna sastavnica bez koje nije moguće plasirati nove proizvode/lijekove.
Jedan od prvih poslovnih lidera koji je uočio jačanje globalne ekonomije te artikulaciju novih načela poslovanja planetarno integrirane ekonomije je Henry Wendt bivši izvršni direktor korporacije Smith Kline Beecjam. U farmaceutskom sektoru poslovao je
veći broj velikih i moćnih multinacionalnih korporacija a Henry Wendt je precizno dijagnosticirao tri dominantna tržišta na svjetskoj gospodarskoj sceni 80-ih godina prošlog stoljeća a radilo se o Sjedinjenim Američkim Državama s Japanom, Dalekom Istoku i Europi.
Taj vizionar je shvatio da niti jedna multinacionalna korporacija bez obzira na veličinu odnosno organizacijske kapacitete nije u stanju pokriti tržište s preko 700 milijuna ljudi s bruto domaćim proizvodom od 10.000 dolara po glavi stanovnika. Stoga je zaključio kako je nužno sklopiti strateško savezništvo s izravnim inozemnim tržišnim takmacima. Henry Wendt je pokrenuo spajanje s britanskom korporacijom Beecham koja je imala dobru reputaciju u istraživanju i razvoju i snažnu prisutnost na europskom tržištu.
Spajanje izravnih tržišnih konkurenata i stvaranje nove korporacije bila je rijetka poslovna praksa sredinom 80-ih godina 20. stoljeća. U to vrijeme to je bila uistinu poslovna inovacija jer se radilo o prekograničnoj poslovnoj operaciji fokusiranoj na inovacijske procese odnosno istraživanje i razvoj uz istovremeno jačanje tržišnih pozicija.
S vremenom su istraživanje i razvoj postajale sve zahtijevnija i rizičnija poslovn funkcija. Tako razvitak novog lijeka prosječno košta preko milijardu dolara a vrijeme istraživanja iznosi oko 12 godina. Samo jedna od 10.000 novih supstanci postaje tržišno zanimljiva a tek tri do 10 novih lijekova ostvaruje prihode koji pokrivaju troškove istraživanja i razvoja te eventualno generiraju profit.
Troškovi istraživanja i razvoja konstantno rastu. Za razvoj novog lijeka 1976. godine trebalo je prosječno 54 milijuna USD a 1987. godine ta je brojka dosegnula 231 milijun USD. Već 1987 godine ta je vrijednost dosegnula 280 milijuna USD a danas premašuje 1,5 milijardi USD.
Za farmaceutske korporacije od vitalnog je značaja plasiranje blockbustera. Riječ je o lijekovima koji ostvaruju prihode veće od jedne milijarde USD godišnje. Na taj način korporacije mogu amortizirati troškove plasiranja neuspjelih lijekova. Blockbusteri su u pravilu rezultat radikalnih inovacija koje omogućuju stvaranje novih generacija medikamenata. Naša Pliva svojevremeno je imala blockbuster a radi se o antibiotiku Sumamedu. Broj blockbustera na svjetskom farmaceutskom tržištu konstantno opada. Tako ih je 2002. godine bilo 53 a 2008. ta je brojka spala na svega 21. Istodobno ulaganje u istraživanje i razvoj neprestano rastu.
Blockbusteri ali i ostali lijekovi zaštićuju se patentima. Vodeće farmaceutske korporacije imaju precizno razrađen sustav zaštite intelektualnog vlasništva. Učinkovito upravljanje portfeljem patenata jedan je od temeljnih alata profitabilnog poslovanja farmaceutskih korproacija. O važnosti zaštite vlastite inovacije odnosno blockbustera svjedoči podatak kako je Pfizerov blokbuster Lipitor svojedbono ostvarivao prihod veći od 10 milijardi USD godišnje.
Nakon isteka patentne zaštite konkurentima je dozvoljeno kopiranje inovacije i njeno plasiranje na tržište ali pod drugim nazivom u odnosu na originalni lijek. Riječ je o generičkim lijekovima koji su jeftiniji jer zahtijevaju znatno manje financijskih sredstava za istraživanje i razvoj kao i manje troškove za klinička ispitivanja. Pliva danas poskuje u sklopu izraelske farmaceutske korporacije Teva koja je najveći generički proizvođač na svijetu. Valja upozoriti kako se Teva postupno usmjerava i na razvoj vlastitih originalnih lijekova.
Inovacijski procesi u farmaceutskim korporacijama odvijaju se unutar vlastitih laboratorija odnosno centara za istraživanje i razvoj. Istovremeno menadžeri farmaceutskih korporacija snažno su fokusirani na praćenje manjih biotehnoloških kompanija koje su često u posjedu radikalnih inovacija ali čija komercijalizacija iziskuje znatna financijska sredstva i organizacijske kapacitete koje one u pravilu ne posjeduju. Zbog toga ogromne farmaceutske korporacije često kupuju male biotehnloške tvrtke. Pored toga farmaceutske korporacije surađuju s istraživačkim institutima na sveučilištima. Tako primjerice Pliva surađuje s Fakultetkom kemijskog inženjerstva i tehnologije zagrebačkog Sveučilišta. Valja napomenuti kako je Teva utemeljila centre izvrsnosti međunarodnog značaja u okviru Plive.
Svjedoci smo i mega spajanje ogromnih farmaceutskih korporacija prvenstveno zbog jačanja inovacijskih kapaciteta te što boljeg tržišnog pozicioniranja. Mnoštvo sitnih inovacija u proizvodnom procesu te dobavljačkom lancu omogućuje ostvarivanje proizvodne izvrsnosti bez koje nije moguće opstati na tom zahtjevnom tržištu. Realizaciju izvrsnosti stimulira i sve stroža zakonska regulativa prvenstveno u razvijenim zemljama.
Inovacije u farmaceutskoj industriji u pogledu plasiranja novih preparata rezultat su znanstvenih spoznaja i istraživanja tradicionalnih znanstvenih područja kao što su organska kemija, biokemija i kemisjko inženjerstvo. S druge strane biotehnološke kompanije svoj inovacije temelje uz pomoć novih znanstvenih područja kao što su molekularna biologija, molekularna genetika i proteinska kemija.
Tehnika genetskog inženjerstva počela se razvijati 1973. godine a među prvima su je počela primjenjivati u istraživačke svrhe korporacija Eli Lilly koja je u suradnji s tvrtkom Genentech počela razvijati inzulin. Rezulat tih inovacijskih istraživačkih procesa je Humulin prvi biotehnološki preparat koji je na tržište plasiran 1983. godine. Već 2000. godine na tržištu je bilo dostupno 76 biotehnoloških lijekova a 369 ih je bilo u fazi testiranja.
Razvidno je kako se u farmaceutskoj industriji inovacije prvenstveno temelje na znanosti. Zbog toga upravljanje inovacijama u ovoj industrijskoj grani kao i općenito u visokoj tehnologiji funkcionira uz pomoć brojnih specifičnosti. Razmjena znanja i najnovijih znanstvenih spoznaja ključni su procesi u radu projektnih timova u ovom području.
Pored inoviranja i patentiranja brendiranje se također potvrđuje kao važna sastavnica u funkcioniranju farmaceutske industrije i visoke tehnologije općenito. Nužno je biti prvi u plasiranju novih proizvoda te ih patentno zaštiti. Nakon plasiranja novih proizvoda marketinški stručnjaci moraju pokrenuti proces informiranja/učenja budućih korisnika o karakteritikama novog preparata. Taj postupak obuhvaća medicinsko osoblje, distributere/ljekarnike kao i pacijente. Brendiranje pojedinih lijekova/proizvoda provodi se u znatnom dijelu uz pomoć klasičnih načela afirmacije robne marke odnosno upotrebu klasičnih marketinških alata.
Farmaceutska industrija kao segment visoke tehnologije artikulirala je niz novih načina rada počevši od mega spajanja, pionirskog poslovanja u istinski integriranom planetarnom tržištu, korištenja znanosti kao ključnog procesa u inoviranju te brzog prilagođavanja različitom državnom reguliranju ovog tržišnog segmenta u zemljama diljem svijeta.
Treba naglasiti i najnovije napore izrade lijekova kao i cjelokupne terapije namjenjene konkretnom pojedincu. Radi se o personaliziranom pristupu koji već postoji u brojnim industrijskim granama ali je iznimno zahjevan za primjenu u farmaceutskoj industriji i općenito medicini. Genomika je ključna tehnologija odnosno znanost koja omogućava dizajniranje lijeka za točno određenu osobu. Tako je nastala nova disciplina poznata kao farmagenomika koja je sinteza tradicionalne farmaceutske znanosti odnosno biokemije i najnovijih spoznaja o genima i proteinima. Personaliziani koncept drastično će poboljšati proces liječenja jer je svaki pacijent bolje reći čovjek unikatan i jedinstven što podrazumijeva individualan tretman. Do sada to nije bilo moguće pa su bolnice više sličile tekućim trakama u masovnoj industriji. Indiviualiziran pristup svakom pacijentu je revolucija u ovoj djelatnosti a uključuje brojne inovacije u farmaceutici, biotehnologiji, genetici i bolničkom sustavu funkcioniranja pri čemu je važna uloga informacijskog umrežavanja. U tom kontekstu valja promatrati i novu znanost poznatu kao bioinformatika koja je izuzetno značajna u najnovijim istraživanjima na ovim područjima.
TIM EDUKATOR
Referenca: Velimir Srića: „ Kako postati pun ideja“, M.E.P. CONSULT, Zagreb, 1997.
